Moje ime je Vlatka Basioli i rođena sam 1985. godine u Zadru. U rodnom gradu sam pohađala srednju Kemijsku (danas Prirodoslovno-grafičku) školu i tamo napravila prve književne korake. Naime, tada je u školi djelovao odličan srednjoškolski časopis Spektar. Pišući za njega, naučila sam neka osnovna pravila pisanja članaka, intervjua te književnih i filmskih kritika. Ali to je bila samo uvertira. Vrlo brzo u meni se javila želja za pisanjem priča.
Budući da sam odmalena bila strastveni čitatelj, gutač lektira, tamanitelj stripova i apsolutni obožavatelj zanimljivih priča, nije bilo neobično što je moja mašta uskoro počela tražiti izlaz. Upravo se pisanje tada pokazalo kao najlakši način kanaliziranja ideja, stavova i osjećaja.
Prvu priču napisala sam u nižim razredima osnovne škole, a prvu pravu priču u višim razredima srednje. Jedna od tih “srednjoškolskih” priča osvojila je prvu nagradu na lokalnom srednjoškolskom natječaju i tako mi priskrbila novac za maturalno putovanje.
Nakon srednje škole pisanje je postalo moja psihoterapija. Bio je način na koji sam se borila s onim mladenačkim demonima, jer sam tako izbacivala sve svoje strahove, nade, žudnje, ali i promišljanja. Tada sam shvatila da pisanje više nije moj izbor, već potreba.
Kao i mnogi pisci početnici, u to vrijeme pisala sam u žanru koji je meni bio najzanimljiviji, zato iza sebe imam nekih zanimljivih, ali mnogo više trivijalnih znanstvenofantastičnih priča.
Ljubav prema književnosti produbila se za vrijeme studiranja. Upisala sam Filozofski fakultet u Zagrebu i počela studirati južnoslavenske jezike i književnost te rumunjski jezik i književnost. Nakon prvopristupničke diplome, upisala sam magisterij na Književno-interkulturološkom smjeru odsjeka za Južnoslavenske jezike i književnost te magisterij iz Fonetike. Na fakultetu sam i dalje brusila spisateljski zanat i u to vrijeme objavljivala radove u fakultetskim časopisima.
Studirajući književnost, moj se pogled na književnost uvelike proširio. Upoznala sam se s radovima nekih od najboljih pisaca ovih prostora, proučavajući njihove vrhunske načine pisanja te obrade svakojakih, pa i posve nesvakidašnjih tema. Upravo zbog toga se i moj književni izričaj mijenjao. Počela sam u svom pisanju iskušavati neobične stilske forme, ali i žanrove, tako si postavljajući razne izazove u književnom izražavanju.
2012. godine postala sam članica književnog kružoka Zadarski pisci (ZaPis). S ostalim članovima objavila sam priču u zajedničkoj zbirci kratkih priča, nazvanoj “Samo ti pričaj”.
2017. godine postala sam suosnivačica i glavna urednica portala Knjizevnost.hr koji predstavlja prozaike, pjesnike i ostale pisce i njihova autorska djela bez obzira na njihov trenutni književni status, ali i sažetke najpoznatiji djela hrvatske književnosti s biografijama njihovih autora.
2018. godine otvorila sam obrt za promidžbu i usluge Proverba, kojemu je glavna djelatnost kreiranje sadržaja za web stranice, Internet-promidžba i srodni poslovi. 2020. godine Proverba je postala i nakladnik, s prvim izdanim romanom u formi e-knjige Majka Distorzija.
Moje pisanje i danas je putovanje kojim ne samo da pokušavam poboljšati tu vještinu, već i preispitati sebe i svijet oko sebe. Ovaj blog jedno je od stanica tog putovanja, na koje, s velikim uzbuđenjem, pozivam i Vas!