Tema o dramama i kazališnim predstavama adaptiranim u odlične filmove podsjetila me sličnu temu – uspješne romane adaptirane u dobre filmove. Svi znamo da adaptacija romana nije nikakva novost u filmskoj industriji. Isto tako, itekako znamo da ta adaptacija rijetko kada dobro prođe. Velika je rijetkost pogledati film nakon pročitane knjige i reći da je dobro napravljen. Uvijek nešto fali.
Knjigu je vrlo teško pretvoriti u dobar film, jer je ljudsku maštu teško nadmašiti, čak i na filmskom platnu. Nije važno koliko je film sveobuhvatan, koliko su mu dobri specijalni efekti, on rijetko kada uspije prenijeti sve ono što je na čitatelja prenijela knjiga.
Ali kako u svakom pravilu ima iznimke, tako u moru filmskih adaptacija možemo pronaći i one koji su napravile dobar posao. Za film snimljen po adaptiranom romanu veoma je važno da ne izostavi neke ključne elemente knjige, da ne promijeni radnju i prenese istu poruku, a po mogućnosti i atmosferu kao i knjiga. Za to treba biti vizionar i umjetnik, a takvih redatelja i producenata ima, zato ima i dobrih adaptacija.
Ovdje nećemo govoriti o megapopularnim filmskim “senzacijama” i franšizama nastalim od romana, kao što su Twilight sage, Nijanse sive, Harryji Potteri, Tolkienove adaptacije i sve one ekranizirane teen-distopije počevši od Igara gladi, pa sve do Maze Runnera.
Ovdje ćemo spomenuti neke odlične knjige koje su adaptirane u jednako odlične filmove. Nazvala bih ovo vjernim adaptacijama, koje će vam pružiti jednaki užitak gledanja, kao što bi vam knjiga pružila užitak čitanja, te ljude nesklone pisanoj riječi, preko malog ekrana odvele u svijet stvoren u romanu.
Lolita (1962)
Gotovo smo svi čuli za lolitu – djevojčicu na pragu djevojaštva koja svojim seksepilom privlači starije muškarce. Lolita je simbol jedne vrste djevojaka; dio je pop kulture kao sinonim za jedinstveni tip djevojke, djevojčice ili žene, a sve zbog najpoznatijeg romana Vladimira Nabokova. Nabokov je iz perspektive odraslog muškarca predstavio svoju žudnju za djevojčicom Lolitom.
Ovaj značajan roman Nabokov je objavio 1955. godine. Roman je brzo zaradio epitet erotskog romana ili, u najboljem slučaju, romana manira. Upravo zbog prirode romana, Nabokov ga je želio objaviti pod pseudonimom, a prije nego je pronašao izdavača, roman je odbilo pet izdavačkih kuća. Ipak, jednom kada je bio tiskan, naklada od 5 000 knjiga u Engleskoj se rasprodala u hipu. U Americi se roman prodan u više od 100 000 kopija u prva tri tjedna prodaje, što je uspjelo još samo romanu Zameo ih vjetar.
Iako su gotovo svi čitali knjigu, malo tko je htio napisati kritiku o njoj. Trebalo je proći nešto vremena prije nego ova knjiga izađe iz svoje kontroverze i počne se ne smatrati vrhunskim književnim djelom. 1998. godine Lolita je proglašena četvrtim najvećim romanom 20. stoljeća napisanim na engleskom jeziku.
Dok je kontroverza oko knjige još bila velika, 1962. godine veliki Stanley Kubrick, ni sam ništa manje kontroverzan, snimio je po ovom romanu jedan od svojih najznačajnijih filmova. Pronaći mladu glumicu koja bi utjelovila Lolitu nije bilo ni malo lako. Uloga je pripala tada 14-godišnjoj Sue Lyon, koja nije smjela nazočiti premijernom prikazivanju filma – jer je bila premlada.
Kubrick je u svom filmu morao promijeniti dob djevojčice, pa je ovdje imala 14 godine, a ne 12 kao u knjizi. Scenarij za film napisao je sam Nabokov, adaptirajući vlastiti roman, te je za taj posao zaradio nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija.
Uz Kubrickovu režiju, film je itekako uspio ispoljiti sve one bitne stavke koje su oblikovale i roman – ljubav, seksualnost, kontroverzu, slikovitost i jedinstvenu ideju.
Orkanski visovi (1992)
Sjećam se kad sam prvi put gledala Orkanske visove. Još sam išla u osnovnu školu i nisam imala pojma da postoji knjiga. Ali sjećam se koliko me opčinila atmosfera tog filma. Tragična ljubavna priča smještena u sumornu, kišovitu, jezovitu i prije svega mračnu atmosferu starih engleskih dvoraca, prikazana je nevjerojatno slikovito i duboko. Ovaj film itekako je vizualno predočio ono što je knjizi uspjelo riječima. Težina atmosfere osjeća se u svakoj sceni, baš kao što se osjeća i na svakoj stranici ovog romana.
Gotički roman Orkanski visovi spisateljice Emily Bronte doživio je mnogo ekranizacija, ali ova s Ralphom Finnesom i Juliette Binoche za mene je vizualno remek-djelo. Sjećam se koliko me, još kao mladu tinejdžericu, duboko pogodila ljubavna priča ovog djela, ali i koliko su me oduševili mračni prizori dvoraca, tužnih vriština, poljana i svega ostalog prikazanog u filmu.
Film Orkanski visovi itekako je dobro prenio i atmosferu i ideju knjige, učinivši film vjerodostojnom adaptacijom knjige, vrijedan svakog gledanja.
Mostovi okruga Madison (1995)
Mostovi okruga Madison mnogima je jedan od najljepših ljubavnih filmova. Prije nego se ta jedinstvena ljubavna priča prikazala na filmskom platnu, bila je ispričana u romanu. Napisao ju je američki pisac Robert James Waller i objavio 1992. godine. Roman je prodan u preko 50 milijuna primjeraka te tako postao jedan od najprodavanijih knjiga 20. stoljeća.
Roman je, baš kao kasnije i film, lijepo ispričana priča o jednoj ženi, Talijanki, koja je šezdesetih godina živjela s obitelji na poprilično zabačenom imanju u Iowi. Bila je udana i imala djecu, ali svejedno se u nekoliko dana stigla zaljubiti u neobičnog pustolova i fotografa kojeg je upoznala na njegovom putovanju kroz okrug Madison, a sve to tek nekoliko dana dok je bila sama kod kuće jer joj je ostatak obitelji bio na izletu.
Ova emocionalna priča o usamljenoj, naizgled običnoj, ali ipak nekako posebnoj ženi i njenoj romansi s neobičnim avanturistom, pronašla je put do mnogih čitatelja, a kasnije i gledatelja. Sve u ovom romanu je dražesno i nekako smirujuće – pa čak i ta kratkotrajna, ali strastvena veza. Jedak dojam uspješno je prenesen i na film.
1995. godine roman je adaptiran u film u režiji Clint Eastwood. Eastwood je glumio i glavnu mušku uloga, a ženska uloga pripala je Meryl Streep te joj 1996. godine donijela nominaciju za Oscara. Vrlo brzo ovaj film postao je jedan od najromantičnijih filmova u povijesti. I danas ova burna, ali i ispunjujuća priča lomi srca gledatelja, baš kao što isti učinak na čitatelja ima istoimeni roman.
Strah i prijezir u Las Vegasu (1998)
Strah i prijezir u Las Vegasu suluda je knjiga koju je naslijedio još luđi film. Knjigu je 1971. napisao Hunter S. Thompson i najprije objavio u dva nastavka u časopisu Rolling Stone. Knjiga je napisana kao osvrt na kulturu 60-ih godina prošlog stoljeća, a njezin najveći adut bio je prikaz psihodeličnih stanja prilikom konzumacija ilegalnih droga.
Planovi za ekranizaciju ove lude, neobične knjige počeli su već u osamdesetima. Ozbiljne planove za snimanje filma imali su Martin Scorsese i Oliver Stone, ali njihovi pokušaji vjerne adaptacije romana bili su uzaludni. Krajem osamdesetih adaptacije se prihvatio Terry Gilliam, tada već poznat po svojih lucidnim, nadrealnim filmovima, kakav je i ovaj trebao postati.
Film je snimljen tek 1998. godine, s Johnnyjem Deppom i Beniciom Del Torom u glavnim ulogama. Reakcije na film bile su podijeljene. Neki su smatrali da film nije dovoljno vjerno prenio ideju knjige, a drugi da je film jedan od najvjernije adaptiranih romana uopće, upravo s obzirom na njegovu atmosferu i lucidnost dočaranim po knjizi.
Film je podbacio u kinima, ali vrlo je brzo stekao kultni status među svojim obožavateljima, a onda i među širim gledateljstvom. I danas se Strah i prezir u Las Vegasu smatra kultnim, must-see filmom, bili njegovi fanovi ili ne.
Klub boraca (1999)
Klub boraca je knjiška i filmska poslastica koju ni jedan knjigoljubac, a ni filmoljubac ne bi smio propustiti. Knjigu je napisao kultni američki suvremeni pisac Chuck Palahniuk i izdao 1996. godine. Iako je knjiga pomalo kontroverzna s obzirom na svoju ideju i briljantno oslikane netipične likove, upravo je njezina oštrina, prikazano nasilje i izražena osuda modernog društva zaradila milijune obožavatelja.
Knjiga je moderne ljude prikazala kao žrtve sustava u kojem žive, te ih izazvala na pobunu. Upravo to svidjelo se milijunima obožavatelja koji su oko ove knjige, a kasnije i filma, stvorili gotovo pa kult.
Snaga ovog romana bila je gotovo pa uznemirujuća, toliko da se smatralo hrabrošću uopće izdati ovakvu knjigu. Roman je vrlo brzo dobio svoju filmsku verziju. David Fincher je 1999. godine po njoj snimio film s Bradom Pittom i Edwardom Nortonom u glavnim ulogama.
Film je među ljudima odjeknuo dalje i glasnije od same knjige. Iako nije dobro prošao u kinima, uskoro je postao kultni film, izrazito popularan među mlađim muškarcima. Film je ubrzo završio na desetom mjestu ljestvice najboljih filmova na IMDb-u te postao dio pop kulture, pogotovo s obzirom na glavne likove. Tyler Durden, Marla i Narator postali su kultni likovi, a citati iz filma prerasli su u fraze koje se danas upotrebljavaju u svakodnevnom govoru.
Okajanje (2007)
Još jedna tragična ljubavna priča koja me pogodila ravno u osjećaje. Okajanje se smatra najboljim romanom Iana McEwana, suvremenog engleskog pisca, koji je zbog ovog romana 2001. godine bio nominiran za nagradu Booker. 2010. godine ovaj roman dospio je na listu najboljih romana na engleskom jeziku, objavljenih nakon 1923. godine.
2007. godine po knjizi je snimljen istoimeni film s Kierom Knightly i Jamesom McAvoyem u glavnim ulogama. Film je nominiran za sedam Oscara, među kojima je i onaj za najbolji film te najbolji adaptirani scenarij.
Ovo potonje potvrđuje izvrsnu adaptaciju romana. Njegova radnja smještena je u tri vremenska razdoblja – u tridesete godine prošlog stoljeća, u vrijeme Drugog svjetskog rata i u suvremeno vrijeme. Priča prati ostarjelu spisateljicu Briony Tallis koja piše svoj posljednji roman Okajanje. Roman govori o jednom nepromišljenom činu koji ju je stajao doživotne krivnje i pokušaja njenog okajanja. Briony priča ljubavnu priču svoje sestre i jednog njihovog sluge, čijoj je ljubavi ona izravno naškodila, još kao djevojčica, gotovo pa tinejdžerica.
Knjiga je vješto dočarala svu strast i očaj jedne (zabranjene) ljubavi između mladih različitih klasnih staleža, ali ono najsnažnije što je odjeknulo romanom je prikazana perspektiva jednog djeteta koji čini životnu pogrešku iz dječje ljubomore i neznanja. Osim toga, tu su i stravični prikazi ratnog stanja na europskoj fronti, ali i kako je rat utjecao na život ljudi u Londonu. Ipak, ništa od toga nije strašno kao osjećaj krivice protagonista te njezin očajni pokušaj iskupljenja.
Sve ovo film je i više nego vjerno prenio. Kemija između glavnih glumaca je nevjerojatna, a (tada) mlada Saoirse Ronan u ulozi mlade protagonistice zasluženo je iste godine nominirana za Oscara.
Odgovori