Žlica se premišljala. Da ga je imala, naborala bi čelo i napućila usta. Gledala je u svoju veću kolegicu kako utapa u šalici vrućeg čaja i nije joj bilo svejedno. Znala je daje njezina životna svrha utopiti glavu u nekakvoj tekućini ili smjesi, štoviše, to je bila njena budućnost. Ali nije bila posve sigurna želi li to. Velike su šanse da će završiti u nečijim ustima. To svakako nije htjela.
Od kad zna za sebe žlica stoji u ovoj posudi za sušenje jedaćeg pribora. Cijedi se i čeka da bude dovoljno suha da bi mogla biti izvađena. Znala je da će to biti uskoro jer je u posudi ostala kao posljednja žlica među jedaćim priborom. Legende kažu da svi oni dolaze iz vode – vode koja je bila puna mjehurića, pa onda vode koje je čista. Sav jedaći pribor koji stoji sa žlicom u posudi za cijeđenje, po legendi je također bio najprije pun mjehurića, a onda čisti, prije nego je stavljen u ovu posudu.
Ali, što se žlice tiče, to mogu biti samo bapske priče, bajke. Nju više muči ono što će biti, nego ono što je bilo prije nego se uopće rodila u ovoj posudi. Odakle dolazimo manje je zabrinjavajuće od onoga kamo idemo. Sada se cijedi, ali zna, jednom kad bude suha, izvadit će je i staviti u ladicu gdje stoji pribor za jelo. Žlica cijeli svoj dosadašnji život promatra svoje suhe kolegice kako ih odvode u ladicu, a zatim je po potrebi iz nje vade i onda utapaju u tekućinama ili smjesama. Ponekad oboje.
Legenda kaže: nakon što se žlice utope u tekućinama i nakon što se posljednji put izvade iz nečijih usta, one opet idu u vodu s mjehurićima, pa u vodu koja je čista, a nakon što i same postanu čiste, opet se vraćaju u posudu za cijeđenje. Žlica nije bila sigurna vjeruje li u reinkarnaciju. Nije razmišljala o tome. Razmišljala je da nije sigurna želi li uopće biti utopljena i onda stavljena u nečija usta. Ali čak da to i ne želi, što može učiniti po tom pitanju? Kako jedna žlica može promijeniti svoju životu ulogu? Kako može ići protiv svoje sudbine? Odbiti svoju jedinu dužnost? Uostalom, za što bi drugo žlica poput nje uopće mogla biti korisna? Ovako metalna, tanka, na jednom kraju proširena, blago spljoštena i savinuta može biti upotrijebljena samo za utapanje i guranje u usta, a čak i da postoji neka druga svrha, kako ona, žlica, može utjecati da takva bude upravo njena sudbina? Nikako.
Da ga je imala, žlica bi naborala čelo i napućila usta.
Gospoda djeca igrala su se u kuhinji. Pribor za jelo ih nije ni primijetio jer su bili zauzeti gledanjem svojih kolega i kolegica u utopljeničkim dužnostima. Nisu primijetili da je gospodin dječak došao do sudopera i posegnuo za čistim priborom. Nitko od njih, osim uhvaćene, nije primijetio da su dječakovi prsti obujmili spljošteno proširenu glavu i tako je izvadili iz posude za cijeđenje. Uhvaćena žlica bila je pomalo uzbuđena. Njezina budućnost je ovdje! Ostvaruje se! I to tako iznenadno, prije nego je uopće stigla do ladice! Tako mlada! O tako će mlada odraditi svoju dužnost!
Dječak je dahnuo u njenu glavu i protrljao njome svoj nos. Žlica je ostala visjeti na dječakovom nosu neko vrijeme. I bila je zadovoljna. A onda je pala na pod. Više nije bila dobra za utapanje u tekućinama. Znala je to čak i prije nego je vidjela da je nose prema vodi s mjehurićima.
Odgovori